Psihologinja Mirna Mustedanagić: Svakoj promjeni u ponašanju djeteta treba pristupiti sa razumijevanjem

Međuvršnjački odnosi kod djece približno istog uzrasta utječu na emocionalni i socijalni razvoj djeteta. Za razliku od prve bitne faze razvoja djeteta u dobi od treće do šeste godine, u kojoj centralnu ulogu ima roditelj, u narednim fazama uloga roditelja postaje sekundarna, dok primarnu ulogu imaju odnosi sa vršnjacima. Već tad, a to je u dobi od 6 do 12 godina, djeca uče kako rješavati konflikte i kako se nositi s njima, te kao upravljati emocijama, ističe u razgovoru za Radio Velika Kladuša Mirna Mustedanagić, psihologinja i psihoterapeutkinja pod supervizijom.

Najteže je pristupiti djeci i razumijeti njihove probleme u fazi adoloscencije kada djeca propituju svoj identitet i kada su im jako važni odnosi s njihovim vršnjacima. Stoga je važno znati da svakoj fazi razvoja djeteta trebamo pristupiti s razumijevanjem, jer za izazove i probleme svake faze razvoja postoje adekvatni odgovori.

Utjecaj vršnjaka, posebno kod djece iznad 12 godina starosti, je izuzetno jak. On može biti pozitivan ako se dijete nalazi u pozitivnom okruženju koje mu nudi prostor da raste i razvija pozitivne osobine poput empatije, tolerancije i rješavanja konfliktnih situacija mirnim putem, kao društveno poželjnih obrazaca ponašanja. Međutim, neizbježan je i negativan međuvršnjački utjecaj koji vodi ka rizičnim ponašanjima, nasilju i stvaranju nezdravih grupa, naglašava psihologinja Mustedanagić i dodaje da je zbog toga  bitno da odrasli budu prisutni i da osluškuju svoju djecu.

Živimo u modernom dobu i nema smisla djeci braniti korištenje tehnologije, ali su zato i društveni izazovi prisutniji, te je veća izloženost djece pristisku, bržem tempu i utjecaju društvenih mreža, što treba shvatiti ozbiljno.

Svako dijete moramo posmatrati kao individuu i moramo ih osluškivati, uočiti promjene raspoloženja, ponašanja, „povačenja u sebe“, lošije ocjene, kada ne želi izlaziti sa svojim vršnjacima. Sve su to pokazatelji da se nešto dešava s djetetom, što zahtjeva određenu intervenciju.

U svakom odnosu, pa i u međuvršnjačkim odnosima, u kojima je ishod agresivno ponašanje, ljutnja, frustracija, odbijanje autoriteta, potrebno je utvrditi razlog takvom ponašanju, čemu se mora pristupiti sa razumijevanjem. Nijedno dijete se ne ponaša tako bezrazložno, potcrtava psihologinja Mustedanagić.